Predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske, Dragoja Dojčinović, nedavno je izjavio da je nerijetko tržišna cijena jabuka u supermarketima nekoliko puta viša od otkupne cijene koju dobivaju sami proizvođači. Po njegovim riječima, dok voćari kod sebe dobijaju između 0,50 i 0,90 KM po kilogramu, u marketima se ista jabuka prodaje po cijeni od 2,80 do čak 4,00 KM. Takav presjek cijena, smatra Dojčinović, nije održiv i stavlja domaće proizvođače u nepovoljan položaj.
🔍 Šta je Dojčinović naveo
- Kod proizvođača cijena za industrijsku jabuku često iznosi 0,50 KM/kg, dok konzumna sorta može dostići od 0,70 do 0,90 KM/kg.
- U maloprodaji, međutim, cijena jabuka dostiže 2,80 do 4,00 KM/kg — što je, prema njegovim riječima, “malo stvarno nerealno”.
- Naglasio je da takav “marginski skok” ne opravdava troškove proizvođača, posebno u situacijama kada dio voća propadne prije nego bude prodano.
- Također je upozorio da veletrgovci često odbijaju otkup zbog nedostatka adekvatne tehnologije za skladištenje, pa voćari moraju predati veće količine u manjim rokovima, uz rizike gubitka.
📉 Posljedice za voćare i tržište
- Finansijski pritisak na proizvođače
Voćari moraju snositi rizik propadanja ploda, troškove transporta i skladištenja, često bez garancije da će bar pokriti ulazne troškove. - Neravnoteža u lancu vrijednosti
U lancu od voća do tržišta distribuira se razlika između nabavne i maloprodajne cijene — ali prema Dojčinoviću, dio te razlike nerazmjerno odlazi srednjim i krajnjim prodavcima, umjesto da se pravedno podijeli. - Pad interesa za voćarsku proizvodnju
Ako se situacija nastavi, mnogi voćari mogu odustati od širenja nasada ili ulaganja u kvalitet, što dugoročno može smanjiti ponudu. - Uvoz voća
Zbog visoke cijene domaćih jabuka u maloprodaji, potrošači se mogu okrenuti uvoznim proizvodima, koji ponekad nude bolju cijenu — što dodatno slabi domaću proizvodnju.
🧠 Urednička analiza
Dojčinovićeva izjava izaziva važna pitanja o transparentnosti cijena i pravednosti u poljoprivrednim lancima. Jasno je da postoji “raslojavanje” cijena — proizvodnja podrazumijeva troškove, rizike i rad — ali da tradicionalni modeli trgovine dodaju značajnu maržu koja često nije opravdana.
Voće koje propadne ili ne može da se proda, troškovi distribucije, kvarenje tokom transporta — sve su to stvarni faktori koje voćari plaćaju iz svog džepa. Međutim, visoke cijene u marketima ne mogu uvijek biti opravdane “troškovima” — često su rezultat tržišne snage i nedostatka regulacije ili organizacije u lancima otkupa.
Ako se želi dugoročna održivost voćarske proizvodnje, neophodno je uspostaviti fer marže, transparentne lance, bolju logistiku i poticaje za skladištenje. Samo tako domaći voćari mogu opstati i razvijati kvalitetne proizvode, umjesto da budu potlačeni u jednostranim tržišnim odnosima.
Pročitajte i : Holandija će zaklati 71.000 pilića zbog ptičje gripe…






