Goran Mugoša, stočar iz naselja Donja Gorica, odlučio je da ne prosipa mlijeko, već ga pokloni svima koji žele — da dođu na farmu, ponesu bidon, i pokupe pet ili deset litara. Kaže da mu je to srce, da je šteta bacati mlijeko kada se može iskoristiti, jer iza svakog litra stoji mnogo truda, rada i odgovornosti.
Situacija na farmi
Mugoša ima oko četrdeset grla stoke, uključujući i mladunče. Dnevno proizvede i do 350 litara mlijeka. Farma sarađuje sa mljekarom koja ga otkupljuje — ali je ova saradnja odjednom upitna, budući da je otkup najavljen da će prestati jer mljekara „ima punu komoru“. To znači da ne mogu otkupljivati više mlijeka u skorije vrijeme.
Zašto je ova odluka značajna
- Mugoša smatra da bi bila greota da se mlijeko jednostavno prospe, kad ima ljudi koji bi ga mogli koristiti — bilo za domaćinstvo, za komšije ili u humanitarne svrhe.
- On balansira između ekonomske realnosti poslovanja farme (ulaganje, troškovi, masivni rad) i etičkog osjećaja prema hrani i resursima.
- Njegova ideja također ukazuje na širi problem: kada proizvođači ne mogu da prodaju mlijeko, višak ostaje neiskorišten, a šteta je i za proizvodnju i za sredstva koja su uložena.
Izazovi i šta se može uraditi
- Proizvođači suočeni sa prestankom otkupa moraju naći alternativne puteve: lokalna zajednica, humanitarne organizacije, direktna prodaja – sve su to opcije koje mogu pomoći.
- Potrebna je bolja organizacija sa strane vlasti: da se osigura da domaće mlijeko ima put do tržišta, da postoje mjere podrške, da se smanje uvoz i da domaći proizvođači dobiju fer otkupnu cijenu.
- Psihološki i finansijski teret je velik — stočari ulažu u stoku, mehanizaciju, obračun radnih sati, i očekuju da će njihov rad imati svrhu.
Urednička analiza
Misija Gorana Mugoše pokazuje empatiju i odgovornost prema zajednici, ali i ozbiljne sistemske probleme u sektoru mlijeka. Ovo nije samo stvar nesigurne prodaje — radi se o težini da se proizvodnja i održivost farme usklade sa realnim tržištem.
Priča Ilustruje koliko je važno imati lokalne strukture podrške (otkup, prerada, raspodjela), da proizvođači ne budu prepušteni sami sebi. Takođe, pokazuje da pojedinac može donijeti odluku koja je više od ekonomije — ona je i moralna, i društvena.
Mugošina poruka („neću prosipati mlijeko jer je grehota“) potencira ideju da hrana, rad i resursi ne smiju biti bačeni — i da postoji odgovornost, ne samo sa strane pojedinaca, nego i društva i sistema, da omogućimo da ono što se proizvede nađe put do onih kojima je potrebno.
Zaključak
Goran Mugoša ne prodaje mlijeko samo da ga ne baci — nudi ga svima koji žele, iz svoje farme. To je čin koji graniči sa gestom zajedništva, ali i upozorenjem da tržište često ne podržava male proizvođače. Da bi se situacija promijenila, potrebna je sistemska intervencija — od struktura otkupa do svesti potrošača — ali i solidarnost zajednice.
Pročitajte i : Najljepša stabla za dvorište – izbor koji oplemenjuje svaki kutak
